Nervoza je cudo

Krenem neki dan sav nervozan da ganjam neke papire i naravno moradoh se voziti tramvajem par stanica, a uzasno mrzim voznju tramvajem. Udem kod Katedrale, nadem si mjesto za koje sam mislio da ce mi odgovarati i pocnem meditirati kako bih izbjegao vizuelno susretanje sa ostalim gostima transportnog slona. Ulaze neka dva momka poslije mene, vidno rumeni i sa nekim cudnim naglaskom. Malo bolje naculih usi i skontah. Siptari! Nista protiv njih, ali eto…

Vjerovatno su neki studenti, jer su imali neke torbe na ledima, a na srednjoskolce mi bas ne lice. Odjednom me udari jedan od njih torbom kako se okretao. Ali nije to klasicno udaranje bez neke snage. Imam osjecaj da se za ovaj udarac pripremao mjesecima ili godinama i da je dobro proracunao sve uslove, a mozda je jednostavno imao kakvu ogromnu i tesku knjigu u torbi. Ajd’ presutim ja taj prvi put. Kontam sta cu se raspravljati bez veze mozda me je slucajno zakacio torbom. Cim sam to pomislio odgovor mi stize u obliku jos par udaraca. Kontam u glavi "ma sve i da mi je tvoja majka nevinost uzela, neces tako dobro proci". Okrenem se prema momku, i kazem:

– Molim te mozes li malo lakse sa tom torbom. –

Na sto me on odmjeri kao da sam ti ne znam sta, bas ono pogrdno i uvrijedljivo i rece:

– Molim? –

– Rekoh da se malo smiris sa tom torbom. –

On me opet odmjeri poce nesto da se svada. Momak bi se jos svadao. Odmah se pridruzi i njegov drug i rece:

– Sta jeee? Ima li kakvih problem? –

Ja jos uvijek drzim loptu smirenu i kontam ima poznatih ljudi u tramvaju. Da mi neko roditeljima isprica da se svadam sa idiotima po tramvaju, glupo bi mi bilo. I seru oni seru, a pun tramvaj. Rekoh ja njemu:

– Ima jedna drasticna razlika izmedu vas i mene koja vam ne daje zapravo da se raspravljate samnom. –

– Koja?!? – upitase oni.

– Vi ste papci, a ja nisam. –

Tu se zacu smijeh prisutnih u tramvaju. I dalje oni seru i rece jedan od njih:

– Ajd’ ti izadi na sljedecoj stanici da mi to rijesimo. –

Ja tvrdoglav kakav sam pristadoh. Cak stavise, pozvah ljude oko nas da nam se pridruze da gledaju kako se tucemo. Nije problem, sve se mozemo dogovoriti. Ako trebam dobiti batine, dobit cu ih, ali neces se ti meni bahato ponasati u mom gradu.

Izadosmo mi na sljedecoj stanici i taj sto me je udario torbom me upita:

– Sta cemo sad? –

Nije to ni izgovorio kako treba, a ja sam vec gurao svoju saku u njegovu facu (kako sad lezi ovo faca, jer je papak i nema lice nego facu!!). Raskrvarih ga odmah, a onaj njegov drugi seljak me zgrabi s leda i nisam mogao da se oslobodim. Sreca! Bas sreca sto u tom trenutku naleti neki stariji gospodin i rastavi nas. Opet krenu raskrvareni na mene, ali tad zavrista gospodin:

– Nemoj da vam ja jebem majku svoj trojici, mars odavde!!!!!!! –

Stadosmo sva trojica pogledasmo se i nastavismo svojim putem…

 

 

RE*Publika Electronic Music Entertainment

boyzonhabits
ko o kome, ja o meni...

26 komentara

  1. @nostalgicarka – samo se likovi smjenjuju :))
    @kontinentalac – diro? nisam peder jebo ga ti
    @Sweetie – ma necu, ti si fina 🙂
    @marcus – ma nece ni to njima pomoci 🙂
    @who killed Bamby – sorry necu vise…. do sljedeceg puta 🙂
    @_jagoda_ – bas su neduzni, krivi su sto su se rodili (sala) :))

  2. @CroW MaD – ja konstatacije 🙂
    @delikvent – pa sta mislis sto smo se razisli
    @hiperaktivna – ma nije uciteljice, ja to samo po potrebi 🙂
    @k*** – kakva zvjer? kakve oci?
    @sexy dama – a nisi se bunila nasilniku kad te je bicevao :)))
    @strasna – ma ne znam. ne bih da prljam tene 🙂
    @prey – cudo se nije pojavio kakv pravedni gospodin koji je zauzeo mjesto kao i ti, pa da dobacuje nakon molbi te dvije zene “ko te je odgojio tako…”, a on papak nece da ustane….
    @keositiskvad – mavelic je picka, ne kupuje vutru…

Komentariši