Ko ovde propovijeda, vi ili mi
Kako se u zadnje vrijeme nesto pre cesto spominje vjera u mom okruzenju i svi imaju neko drugo misljenje, sjetih se kako je to izgledalo kada smo mi umalo postali jehovini svjedoci...
Jednom davno dok se jos vrijeme provodilo na suncanim balkonima i dok jos ova magla nije cupala panjeve, boravili smo kod jednog izvjesnog druga cije ime necu spominjati, jer je navedeni momak izrazio zelju da ostane anoniman. Sijedili smo kod njega nas trojica. Playstation je bio prikopcan na TV, Soccer tuce sa svih strana, a ja kao inace (NE)sportista posvetio sam se drugim stvarima kao sto je maltretiranje njih dvojice dok igraju. Ubrzo mi je to dosadilo i poceo sam traziti drugu zanimaciju. Gledam oko sebe i analiziram stvari "prljav stol, daljinski, puna pepeljara, rizle, cigare, paket zeljaste materije, sokici, keks, casa sa nekom naradzastom splacinom, stani! rizle, cigare, zeljasta materija.... pa zasto ja ne bih smotao, nisam odavno. ima sigurno jedno 20 minuta kako se nista nije dimilo. Kuku sta ce ljudi reci, brzo motaj". Tako se ja bacih na mrvljenje, mijesanje sa duhanom, pripremanje kartona i rizle. Rol naprijed, rol nazad i tako nekoliko puta i taman kada sam mislio da zalizem taj produkt mojih ruku, zacu se DING! DONG!.
- Sta cemo sad? - upitah druga cija je kuca bila.
Ali niko od njih nije obracao paznju na moje pitanje.
- Haloooo! Ludaci, sta cemo sad? Neko zvoni, a mi bas nismo za susreta sa normalnim ljudima. - provukoh im kroz usi.
- Ma sad cu ja otvoriti. - odgovori drug cija je kuca bila.
- Ma otvori, ali sve ti smrdi, a i ja taman krenuo novi da zapalim. - rekoh mu.
Otvara on vrata kad imamo sta vidjeti. 3 osobe stoje nam pred vratima koje mi uopste ne znamo,a po njihovim pogledima stekao sam dojam da su se isfurali pravo. "Ne smrdi valjda toliko da su odmah skontali" pomislih i odmah dobih odgovor kada pogledah u svoju desnu ruku. Jos uvijek mi je stajao joint u ruci, ali nije bio smotan do kraja. Pomislih "ups!" i vratih se na prvobitni posao.
- Da li imate vremena za kratak razgovor? - upitase oni.
- Nemamo!!! - vristao sam iz dnevnog boravka koji je bio nedaleko od ulaznih vrata.
Ali drug kao da je namjerno odgovorio ono sto nije trebao:
- Naravno. - odgovori on nakon cega se zacu FLJAS!.
Nisam odmah saznao sta je udarac predstavljao, ali na meni je bilo saznam kasnije. Udose ti svjedoci, sjedose za stol u dnevnom boravku i pocese lagano sa pricom. Ja odmah zapalih smotani joint i poceh ih pazljivo slusati. Oni su kao neka jedina ispravna vjera, dok su svi ostali samo kopije njihove vjere. Oni ce jedini da prezive nakon smaka svijeta i lebdit ce na nekim oblacima, kao u crtanim filmovima. Samo im jos harfa fali u ruci da tamburaju, ali tad bi to sve izgledalo nerealno (kao da je sad realno). Pricaju oni i pricaju i u po' frke upitah me jedan momak od njih:
- Sta to pusis? -
- Sta te briga. - odgovrih mu poludrskim tonom.
- Ma zao mi je kada vidim da nam omladina propada. - rece mi on.
- Ko propada? Meni u zivotu nije bilo ljepse! - pocela je da se osjeti ironija u mojim odgovorima.
Odjednom ga prekide njegova kolegica i rece:
- Sto? Sta fali ako pusi? Nikome to ne smeta. Znas da i nas glavni (nije tako rekla, ali ne sjecam se tacno rijeci, uglavnom je isti smisao) ponekada zapali. - rece ona.
- Ma suti! Nije to za javnost. - prekide je jedan od njih.
Odjednom je prica krenula nekim skroz desetim tokom. Nije se vise pricalo o tome kako bi mi trebali postati jehovini svjedoci, nego kako su oni svi nekada pusili, a pojedini dan danas zapale joint. Seru oni seru i u po' frke hoce i ona da povuce koji dim. Pogledasmo se nas trojica i ne mogosmo da vjerujemo ocima i usima. Gore dole, lijevo desno, drzi ne daj, jedva smo mi svi nju odgovorili da povuce. Kad su vidjeli svi da je vrag odnio salu, ja rekoh:
- Eh lagano dovidenja. -
- Jel to morate ici? - upita me jedan od njih.
- Ici? Da. Mi? Ne. Nesto bi mi bas glupo bilo da mi odemo. - rekoh mu.
- Uredu. Bilo nam je drago sto smo se upoznali i sto smo vas prosvjetlili. - rece on.
- Zadovoljstvo je na vasoj strani i ako vam ista znaci od danas cu poceti i da klanjam. - rekoh mu ponosan na svoj izbor religije.
Odose oni tako i mi se pocesmo smijati. 3 ljeta i 2 zime smo se mi njima smijali i bas mi tad pade na um i pitah druga:
- A Boga ti sta je ono fljasnulo kad su oni usli?
- Ma ja se udario po celu kad sam skontao da sam ih pozvao da udu. - odgovori drug.
Smijasmo se mi tako i smijasmo. Ali nismo se mi smijali njihovoj religiji ili nesto slicno. Vise smo se smijali idiotima koje su poslali da "muntaju" ljude da postanu jehovini svjedoci.
*Sreli smo nedavno tu djevojku koja je bila sa onom dvojicom momaka kod nas i rekla nam je da je nakon onoga presla na islam. I sad ja kontam ko ovde propovijeda vjeru, mi ili ona?!?!?
